Ovako je kriminalce kažnjavao car Dušan: Sakaćenja, vešanja i spaljivanja na ognju – Srbija je pre šest i po vekova imala jedan od najstrožih zakona u Evropi
Dodajte Kurir u vaš Google izborDušanov zakonik, poznat u prošlosti i kao "Zakon blagovernog cara Stefana", uz Zakonopravilo Svetog Save, predstavlja najznačajniji izvor srpskog srednjovekovnog prava. Donet je na dva državna sabora vlastele i crkvenih velikodostojnika.
Prvi deo Zakonika usvojen je na saboru održanom na Vaznesenje na današnji dan, 20. maja 1349. godine u Skoplju, kada je doneto 135 članova. Drugi deo usvojen je na saboru održanom 31. avgusta 1354. godine u Seru, kada je Zakonik dopunjen sa još 66 članova.
Zakonik se sastoji od ukupno 201 člana i pisan je na starosrpskom jeziku. Donošenjem ovog zakonika car Dušan je želeo da uspostavi vladavinu prava i jedinstveni pravni sistem na teritoriji celog carstva, ali i da ograniči zahteve i prava vlastele, koja je njime stavljena u okvire zakona.
Dušanov zakonik najviše se bavi državnim pravom – regulisanjem odnosa među staležima i njihovog odnosa prema caru, organizacijom sudstva i sudskog postupka, autoritetom sudija, načelom zakonitosti, borbom protiv razbojnika i lopova, kao i krivičnim pravom, dok se u manjoj meri bavi građanskim pravom.
Prvih 38 članova odnosi se na prava i obaveze Crkve, njen položaj, nadležnosti i odnose prema caru i sudskoj vlasti. Od 39. do 63. člana regulišu se prava i obaveze vlastele, uključujući potvrdu baštinskih prava, proniju, obaveze prema vladaru i poštovanje suda.
Od 64. do 83. člana uređuju se prava i obaveze zavisnog stanovništva, uz zaštitu od preterane eksploatacije, ali i jasno definisane obaveze prema vlastelinu. Nakon toga slede odredbe koje se odnose na gradski stalež, trgovce, vojsku i odgovornost zajednica.
Original Dušanovog zakonika nije sačuvan, ali postoji više od 20 prepisa. Najstariji poznati prepis potiče iz Struge iz 14. veka, dok je najpoznatiji prizrenski prepis iz 15. veka. Zakonik je ostao upamćen kao vrhovni pravni akt kojim je srednjovekovna Srbija uspostavila temelje pravne države.
Surove kazne u Dušanovom zakoniku
Kazne su se najčešće sastojale od novčanih globi, ali su bile propisane i telesne kazne, uključujući sakaćenje i batinanje, pri čemu su se razlikovale u zavisnosti od društvenog staleža.
Član 53. O nasilju:
"Ako koji vlastelin uzme vlastelinku silom, da mu se obe ruke otseku i nos sareže; akoli sebar uzme silom vlastellinku, da se obesi, akoli svoju drugu uzme silom, da mu se obe ruke otseku i nos sareže."
Član 54. O bludu vlastelinke:
"Ako vlastelinka učini blud sa svojim čovekom, da im se oboma ruke otseku i nos sareže."
Član 94. O ubistvu:
"Ako ubije vlastelin sebra u gradu, ili u župi, ili u katunu, da plati tisuću perpera, akoli sebar vlastelina ubije, da mu se obe ruke otseku i da plati trista perpera."
Član 95. O psovci:
"Ko opsuje episkopa. ili kaluđera, ili popa, da plati sto perpera. Ko se nađe da je ubio episkopa, ili kaluđera, ili popa, taj da se ubije i obesi."
Član 96. O ubistvu:
"Ko se nađe da je ubio oca, ili mater, ili brata, ili čedo svoje, da se taj ubica sažeže na ognju."
Član 97. O bradi vlasteoskoj:
"Ko se nađe da je počupao bradu vlastelinu, ili dobru čoveku, da se tomu obe ruke otseku."
Član 111. O sudijinoj sramoti:
"Ko se nađe da je osramotio sudiju, ako bude vlastelin, da mu se sve uzme, akoli selo, da se raspe i opleni."
Član 129 O rušenje crkve:
"Ko crkvu razori u ratu ili u miru, da se pogubi ili obesi."
Kurir.rs/Istorijski zabavnik